Spomen-ploča na zgradi prvog brzojavnog ureda u SAD-u popraćena riječima koje je 24. svibnja 1844. Samuel Morse poslao prvim električnim brzojavom: "Što je Bog stvorio" (What hath God wrought)

Brzojav (međunarodnica ili internacionalizam jest "telegraf" od grčke riječi tele, na daljinu, i graphein, pisati) uređaj je odnosno sustav za prijenos poruka na veliku udaljenost. Za razliku od telefona, brzojav ne prenosi glas nego pojedina slova uz pomoć određenog kôda.

Svjetlosni (optički) brzojav[uredi | uredi kôd]

Prvi brzojavni sustavi su koristili optički prijenos poruka. Za vrijeme francuske revolucije, Claude Chappe, inženjer iz Lyona je izmislio i izgradio novi sustav koji se sastojao od niza tornjeva s pokretnim elementima kojima je upravljala ljudska posada.

Svaki položaj pokretnih elemenata je odgovarao jednom slovu te su kodovi morali biti razmijenjeni prije prijenosa poruke. Tornjevi su bili izgrađeni na uzvišenjima i na razmjerno maloj udaljenosti kako bi se iz svakog tornja vidio prethodni i naredni toranj u nizu. Nakon što bi posada primijetila signale koje je slao jedan toranj, ponavljala bi te signale nakon određenog vremena. Posada narednog tornja bi primijetila ove signale i također ih ponavljala. Tako se poruka širila s jednog na drugi kraj niza. Ovaj sustav je omogućavao mnogo brži prijenos poruka u odnosu na dotad korištene kurire na konjima.

Problem ovih prvih brzojava je bio to što se nisu mogli koristiti po noći ili lošem vremenu, te što je u svakom tornju morao biti angažiran veliki broj ljudi.

Optički brzojavi se koriste i danas, naročito u moreplovstvu, gdje se za prijenos poruka na kratke udaljenosti koristi jak reflektor koji se naizmjenično pali i gasi. Ovo gašenje i paljenje svjetla odgovara određenom kôdu uz pomoć kojeg se prenosi poruka.